Gradnja Off-Grid kuće  (dio prvi)

Život je putovanje, a ne odredište. To je ono što sam naučio čitajući knjige Paola Coelha i Richarda Bacha, koji su me inspirirali da slijedim svoje snove i slušam svoje srce. Jedan od mojih snova je bio da imam svoju kuću, koja bi bila više od samo krova nad glavom. Kuća koja bi bila dom, mjesto gdje bih mogao biti sretan sa svojom obitelji, u skladu s prirodom i u skladu sa sobom.

No, put do tog sna nije bio lak. Živio sam u zajedničkom kućanstvu kod roditelja sa svojom suprugom i petogodišnjom kćeri. Osjećao sam se zarobljen u betonskoj džungli, bez prostora za disanje i kreativnost. uz svakodnevni pritisak i brigu za budućnost.

Od malih nogu me zanimala obnovljiva energija, a s vremenom s obzirom da je teško plaćati račune, taj interes je krenuo u smjeru uštede. Stvorio sam dobro iskustvo u baratanju alatima, razumio sam se u elektroniku, struju i programe za tehničko crtanje. Sanjao sam da napravim svoju solarnu elektranu, koja bi mi omogućila da budem neovisan od javne mreže i da uštedim na računima. Sanjao sam i da napravim svoju kuću koja bi bila topla, ugodna i ekološka. Sanjao sam da živim u mirnom kutku, daleko od buke i stresa grada.

Pronalazak idealnog zemljišta:

Sasvim slučajno sam našao zemljište za moje snove. Sa oko 5000 m2, udaljeno samo dvije minute vožnje od centra Josipdola, ali okruženo šumom koja je stvarala osjećaj da smo u potpunoj prirodi prodavalo se za tada omanji iznos od 6000€ . Na zemljištu je već bila započeta gradnja temeljne deke s podrumom, ali u vrlo lošem stanju. Iza kuće je bila livada  i mali potok koji je protjecao granicom imanja. Cijena je bila pristupačna, a vlasnik je bio spreman na pregovore.

Zemljište je bilo prekrasno, baš onakvo kakvo smo zamišljali. Osjećali smo se kao da smo ušli u bajku, u kojoj smo mi glavni junaci. Vlasnik nam je pokazao temeljnu deku i podrum, koji su bili zapušteni i puni smeća. Rekao nam je da je započeo gradnju kuće prije deset godina, ali da je morao odustati zbog financijskih problema.

Ni sam nisam znao u što se upuštam. Nisam bio svjestan svih problema koji će usljediti, a možda i bolje jer bih vjerojatno već u startu odustao. Imao sam samo želju i viziju. Cijeli taj put pomogao mi je u stvaranju sebe kao čovjeka,a sa vama ću pokušati podijeliti svoje dojmove i savjete ako se odlučite upustiti u ovakvu avanturu.

Kao što je rekao Paulo Coelho: „Kada nešto želiš, cijeli svemir se uroti da ostvariš svoju želju.“ A mi smo željeli našu kuću, naš dom, naš životni projekt.

Kad smo 2011. godine kupili zemljište od oko 5000 m2, nismo ni slutili koliko će nas radosti i muka čekati na putu do našeg novog doma. Naš san je bio izgraditi kuću po našoj mjeri, koja bi bila funkcionalna, udobna, ekološki prihvatljiva i sa čim nižim režijskim troškovima. Željeli smo iskoristiti postojeću temeljnu deku i podrum, ali i proširiti objekt na mjestu gdje je sada stajao postojeći balkon. Također smo htjeli ugraditi sustav za rekuperaciju zraka, koji bi nam omogućio uštedu energije i poboljšanje kvalitete zraka u kući.

Kako smo obnovili i proširili postojeću gradnju?

Naša avantura je počela 12.04.2012., kad smo krenuli s radovima na obnovi i proširenju kuće. Prvi korak je bio sanirati zid koji je bio oštećen od zemlje i mahovine. Otac od moje supruge koji nam je od samog početka bio najveća pomoć je očistio mahovinu miniwashom, a zatim smo iskopali kanal oko zida, kako bismo ga mogli popraviti i zaštititi od vlage. Upotrijebili smo hidroizolacijski premaz i zaštitnu foliju, te izlili novi beton oko zida.

Zatim smo postavili cijevi za rekuperaciju zraka na dubinu od 1,6 m, koliko je bio dubok i podrum. Rekuperacija zraka je sustav koji omogućuje uštedu energije i poboljšanje kvalitete zraka u kući.

Potom smo iskopali tlo ispod balkona, kako bismo ga uključili u gornju armiranobetonsku ploču. Na taj način smo  dodatno proširili objekt i dobili korisn prostor.

Napravili smo i dodatnu ploču u razini temelja, koja će biti osnova za schiedel dimnjak.

Staru i novu armiranobetonsku ploču smo povezali čeličnim sidrima koje smo učvrstili sa kemijskim cementom. Sidra su bila na razmaku 40×40 cm sa oblikom naopakog slova L i na njih se postavila armaturna mreža Q335.

U podrumu smo tokom betoniranja ploče stavili podupirače da ne bi došlo do uvijanja nove armiranobetonske ploče.

U rujnu 2012. godine smo izradili gornju armiranobetonsku ploču i završili obnovu postojećeg stanja.

Za obnovu postojećeg stanja smo utrošili oko 40 000 kn, što je po današnjem tečaju oko 5 300 €.

U međuvremenu, tokom obnove, morali smo ishoditi sve potrebne dozvole za gradnju, pronaći projektanta i nadzornika radova, te platiti njihove usluge. To su bili dodatni troškovi koji nisu uključeni u gore navedeni iznos.